Maestro Ivica Frleta

Nedjelja, 14. ožujka 2010. zauvijek će ostati u sjećanju  brojnih pjevača iz tri pjevačka Zbora iz tri grada Kraljevice, Krka i Dobrinja, kao dan kada su zastali, zanijemili i s nevjericom morali priznati da se dogodilo ono najstrašnije što čovjek nikad ne želi  priznati. Prestalo je kucati plemenito i dobro srce umjetnika Ivice Frlete, rođenog 6. siječnja 1957. g. u poznatoj krčkoj obitelji intelektualaca i glazbenika. Još od prvih koraka započeo  je i prve glazbene korake idući stopama svojega oca pokojnog maestra Iva Frlete. Kao vrlo mlad, ali zreo glazbenik vodio je Klapu Krk, Gradsku glazbu Krk, a potom i mnoge klape i crkvene i svjetovne zborove. Bio je umjetnički direktor Ljetnih priredbi otoka Krka i umjetnički voditelj Kraljevačkog kulturnog leta. Dirigirao je i vodio Gradski zbor Krk i Pjevački zbor Zvon iz Dobrinja, a od 1990. punih 20 godina vodio je Hrvatsko glazbeno društvo « Zvijezda Danica» iz Kraljevice.
Svu današnju uspješnost Zborovi mogu zahvaliti  Maestru Ivici Frleti koji ih je svojim stručnim radom i umjetničkim sposobnostima uspio  uvrstiti u sam vrh hrvatske pjevačke amaterske scene.

Pod njegovom dirigentskom palicom posebno su zapaženi nastupi na smotrama pjevačkih zborova "Naš kanat je lip" u Poreču, "Matetićevi dani" u Ronjgima te "Zajčevi dani" u Rijeci. Maestro Ivica Frleta, uključio je "Zvijezdu Danicu" u program kulturne manifestacije "Ljetne priredbe otoka Krka", kojima je bio umjetnički voditelj. Upriličena su brojna uspješna gostovanja u inozemstvu (Vatikan, Faenza, Prag, Padova, Rim, Krakow, Bratislava i dr.).
Maestro Frleta je udahnuo novi polet među članove Zbora što je rezultiralo prvim nosačem zvuka "Kraljevici za 100 let". A potom i CD-om Častimo te križu sveti»
Umjetničkim vođenjem zborova ne iscrpljuje se djelovanje maestra Ivice Frlete. Svojim umijećem u aranžiranju popularnih skladbi približio je pjevačima i publici pjesme kroz sedamdesetak raznih obrada i prilagodbi za četveroglas. On je priznati skladatelj kako duhovne tako i zabave glazbe. Njegove skladbe izvođene su na svim Festivalima diljem Hrvatske, a najviše na Melodijama Istre i Kvarnera. Piše i za dječje Festivale. Odlaskom maestra Frlete k «Ocu u kojeg je cijelog života vjerovao», ostati će velika praznina na glazbenoj sceni Hrvatskog primorja i cijele Hrvatske, a najviše u srcima brojnih izvođača i njegovih pjevača.

Ante Buneta, predsjednik

Z Ivicon san bil celih trejset let i sa ta leta smo kantali i smeli se i zabavljali. Kadagod je bilo moguće delali smo kumedije i smešice. Njemu je i meni bil vavek moto „rabi se smet“  i to smo saki dan delali. Bilo je sega ča život nosi i teškeh i veseleh časi ma  Ivica je vavek imel sposobnost tugu obrnut na radost i baren  se malo nasmet,  da taj čas pozabiš na se ono ča te pritišće. Kad se obrnen nazad zgleda mi nevjerojatno da se sih tih let nismo nikad pokarali, leh smo vavek problemi reševali sprotun bez teških besed. Svojin znanjem i kreativnošću se je potezal naprvo. Bil je „Spiritus movens“ i Zvijezde Danice i Klape Krk i sih s kimi je delal. Imel je velo telo ma još veću dušu. Telo je pasalo, a duša zustala, ma sejedno mi jako fali......

Tihana Welle, dopredsjednica
Z našim maestrom je se bilo čisto, iskreno, snažno i jednostavno. Pjevali smo, družili se, zabavljali, a najviše od sega učili. Učil nas je  kako razvijati ljubav za glazbu općenito, a osobito za zavičajni čakavski idiom. Zadnje ča smo deleli su bile tri skladbe za «Matetićeve dane». Glazbenom radu je daval celoga sebe, i od nas nastojal zvuć najviše, znajuć da moremo. Volel je forte. Imel je jaki glas i mogal nas je sih nadglasat.
Bujicu doživljaja i osjećaja ka su navirala i često ga gušila znal je pretočit va note. Ne bimo imeli ča ni pjevat da ni sam parićival  skladbe za višeglasje i prilagođaval ih našimi mogućnostima. Zadnju je parićal  prelipu «Sušnu zikvu na škoju». Sigurno ćemo si plakat kad ju budemo pjevali.
    Z svakun svojun pjesmun dal nan je del sebe. Njegova ruka vodila nas je 20 let, a sad mi se čini da je to prekratko. Odelali smo paritur i partitur.
Š njin nismo imeli samo odnos dirigent-zbor, već simbiozu njegovoga bića sa svimi nami. Naša komunikacija š njin bila je i priko njegovih blagih i teplih oči, ke su govorele koliko je zadovoljan, a ako ne da nan se oprašta.
Iznenadni i prerani odlazak osiromašil je sih nas ki smo š njin dolazili u doticaj. Osobito velu prazninu pušćal je va srcih svojih pjevači, sadašnjih i bivših. Preostaje nan simi da utjehu poišćemo va njegoven glazbenon stvaralaštvu.